Upravljanje nekad i danas

Kako bi smo razumjeli kakvo je upravljanje bilo nekada i kakvo je danas, moramo imati na umu da kada govorimo o upravljanju moramo definirati vrste upravljanja odnosno pristupe menadžmentu. Dobro poznata klasifikacija upravljanja odnosi se na tri pristupa: klasični, bihevioristički i znanstveni pristup upravljanja.

• Klasični pristup upravljanja  preporučava menadžerima da neprestano teže povećanju organizacijske efikasnosti s ciljem povećanja proizvodnje. Klasični pristup upravljanja može se podijeliti na dva različita područja: ne uključuje poruku ili privitak bez dozvole, analiza upravljanja na nižoj razini, sveobuhvatna analiza upravljanja. Ovaj pristup ima mnoga ograničenja. Najviše  se ističe to da ovaj pristup ne ističe ljudski faktor na odgovarajući način. Danas stimulacija na ljude ne utječe u istoj mjeri kao u 19.st. Poznato je da su sukob, komunikacija, vođenje i motivacija u klasičnom pristupu zabranjena. Sveobuhvatna analiza upravljanja ističe se po tome što naglašava cjelokupni raspon menadžerskog rada. Ovom pristupu najviše je doprinosi Henri Fayol.
• Bihevioristički pristup upravljanja  naglašava povećanje proizvodnje kroz shvaćanje ljudi. Zagovornici ovog pristupa tvrde da ako menadžeri razumiju svoje zaposlenike i prilagođavaju organizaciju prema njima, da im je uspjeh zagarantiran. 
• Znanstveni pristup upravljanja  seže u Drugi svjetski rat, odnosno odnosi se na rješavanje složenih operativnih problema u vojsci koje su bile tražene od strane najiskusnijih znanstvenika tog vremena.U situacijama u kojima se primjenjuju tehnike znanstvenog pristupa upravljanju obično su prisutne četiri primarne karakteristike. Prvo, problemi upravljanja koji su predmet proučavanja toliko su komplicirani da menadžeri trebaju pomoć u analiziranju velikog broja varijabli. Tehnike znanstvenog upravljanja povećavaju efikasnost odluka koje su menadžeri donijeli u takvoj situaciji. Drugo, primjena znanstvenog pristupa upravljanju obično se kao vodiljom za donošenje određene odluke koristi ekonomskim implikacijama. To je zato što se ova metoda upravljanja najbolje koristi za analiziranje kvantitativnih čimbenika, kao što su: prodaja, troškovi i jedinica proizvodnje. Treće, u primjeni znanstvenog upravljanja tipično je korištenje matematičkih modela za istraživanje situacija donošenja odluke. Četvrta karakteristika je korištenje računala. Danas menadžeri koriste takve alate znanstvenog upravljanja kao modela za kontrolu zaliha, mrežne modele, te modele vjerojatnosti da im pomognu u procesu donošenja odluka.
  
  

  U novije vrijeme čini se da menadžeri traže novije pristupe upravljanja organizacijom. Današnja situacija nimalo ne olakšava upravljanje menadžerima kao i rad njihovim zaposlenicima. Današnji menadžeri moraju brinuti o mnogim pitanjima kao što su: briga zbog opadanja konkurentnosti zapadnih tvrtki, ubrzani tempo razvoja tehnologije, sofisticirani klijenti, kriza u svijetu i sve veća važnost globalizacije.